Predizborna Amerika

Na samo nekoliko dana do izbora, dajemo vam na uvid nekoliko tri kratka teksta u kojima se obrađuju različiti aspekti aktuelne političke kampanje, uključujući klasni karakter izbora, medijske manipulacije establišmenta, i ponašanju ultrakonzervativnih birača Republikanske stranke.

Paul Craig Roberts, Fabrizio Tonello i Deena Stryker, 04/11/2016






SAD 2016: Pobjednici i pobjeđeni globalizacijom

piše Fabrizio Tonello

Vrlo je vjerojatno da će Hillary Clinton pobijediti na predsjedničkim izborima 8. novembra ove godine. Isto tako je vjerojatno da bi njeno predsjednikovanje moglo dovesti do preokretanja, možda i nasilnog, američkog političkog sistema. Kako bi se razumijelo u kojem se pravcu ide, možemo krenuti od dokumenta, koji pokazuje izborne rezultate u 2012 godini. Iz tog dokumenta se vidi da demokrata ima daleko više u obalskim krajevima (od Mainea do Viriginije na Atlantskoj obali, sve do granice sa Kanadom ili one s Meksikom, na Pacifiku).

No usred toga, od Zapadne Virginije do Utaha i Texasa sve do Sjeverne Dakote, imamo ogroman teritorij, kojim dominiraju republikanci.

Ako pak razmotrimo s gledišta regija, otkrit ćemo da su i u obalnim državama demokratske većine koncentrirane u urbanim zonama: New York, Filadelfia i Los Angeles su u cjelini glasali za Obamu i 2008 i 2012, dok su ruralni krajevi države New York, Pennsylvanije i Californije birali njegovog protivnika.

Isto se događalo u Minneapolisu, u Chicagu i u Seattlu, gdje već decenijama glasaju za demokrate, dok samo nekoliko desetina kilometara dalje dominiraju republikanci. Taj pogled iz ptičje perspektive sugerira nam prvi zaključak: u ekonomski najdinamičnijim zonama, onima koje su se uklopile u međunarodne trgovačke tokove, tamo gdje se iskušava, eksperimentira i uvode novine, glas se daje demokratima.

U zonama pogođenim deindustrijalizacijom, u ruralnim krajevima, gdje se nekad vadio ugljen ili se proizvodio čelik, na velikim osiromašenim pašnjacima, glasači daju glas za republiikance.

Pogled na namjere, koje se potvrđuju glasanjem, otkriva društvene frakture, koje danas oblikuju funkcioniranje američke demokracije:

Trump vodi samo među muškarcima i bijelcima, koji nemaju univerzitetsko obrazovanje.

Među onima, koji su završili koleđ Hillary Clinton uživa nedostižnu prednost (57-34), kao i među onima koji zarađuju više od 50.000 dolara godišnje (55-37).

Drugim riječima partija siromaha je republikanska partija. Demokratska partija je partija bogatih, sa izuzetkom od 1% milionera, koji jako dobro znaju, gdje se nalaze njihovi klasni interesi.

Ta je fotografija još uvijek nejasna, a postaje jasnija, ukoliko uzmemo u obzir treći element, etničko porijeklo.

Tu vidimo da 90% Afroamerikanaca i 60% useljenika hispanskog porijekla glasa za demokrate, bilo iz historijskih razloga (Lyndon Johnson je pretočio u zakone zahtjeve pokreta za ljudska prava, u šezdesetim godinama prošlog stoljeća), ali i zato što demokrati nisu protivnici imigracije, koja najvećim dijelom dolazi iz Latinske Amerike, dakle iz zemalja, u kojiima dominira španski jezik.

Da zaključimo, demokratska koalicija se sastoji od onih koji su pobjednici procesa globalizacije, koji iz njega izvlače dobit u međunarodnoj trgovini, koliko i iz pokretljivosti kapitala i rada, u savezu sa dvije etničke manjine, u stalnom porastu, što imaju koristi od programa welfare (blagostanja, socijalnih prava, prim prev.), a ta su prava historijski povezana s politikama New Deala.

Republikanskom koalicijom dominiraju bijelci s niskim zaradama, koji su oštećeni preseljenjem u inozemstvo tradicionalnih industrijskih grana, oni koji osjećaju žestoko neprijateljstvo prema imigrantima, jer ih doživljavaju kao skupinu, što snižava njihove nadnice, nadnice nekvalificirane radne snage i "krade" njihova radna mjesta. Njihovi zahtjevi, ipak, dobijaju glas i to jedino u partiji, kojom ideološki dominiraju milijarderi i koja je vrlo spretna u upotrebi državnog aparata na isključivu korist ovih posljednjih.

Ciklon predizbora 2016. učinio je još vidljivijim te frakture: ove godine Clintonova je kandidat establišmenta, kandidat koji namjerava nastaviti istu vanjsku politiku i istu politiku u međunarodnoj trgovini. Trump je kandidat velikih pašnjaka, svih onih koji su ostali otraga, ljudi što imaju prekarna zaposlenja i strašno su bijesni na strance.

U ovom času se čini da su "pobjednici" globalizacije većina te da će upravo oni biti favorizirani mehanizmom glasanja (ona skupina izbornika, koja stvarno izabire predsjednika, povećava izbornu bazu demokrata) .

Sve bi to bilo jako dobro da se radi samo o tome, kako da ostane daleko od Bijele kuće nestabilan milioner, koji je još k tome ksenofoban i rasist, kao što je Trump.

No nije baš tako dobro, ukoliko gledamo na perspektivu demokratske partije koju je ove godine Bernie Sanders uzalud nastojao modernizirati.

Predsjednikovanje Clintonove bit će paralizirano od kontrole republikanaca u Kongresu i samo će povećati nejednakosti i ostaviti hitne probleme zemlje da i dalje trule: to je eksplozivan recept za sljedeće četiri godine.

PREVOD Jasna Tkalec

Izvor IL MANIFESTO

Europljani se više ne smiju američkom seksualnom problemu

piše Deena Stryker

Republikanska partija tek što je odustala od pokušaja da odagnaju Donalda Trumpa kad li je netko iskopao dokaze o njegovom nedoličnom ponašanju s kojim su se ponadali da će ga se osloboditi u zadnji ćas: u 2005. povjerio se jednom panjkavcu da ga jako privlače lijepe žene i da mu njegovo bogatstvo i slava omogućuju da ih ljubi – pa čak 'da ih drpa', ili da ih posjećuje u njihovim garderobama za 'izbor ljepotica'.

U usporedbi sa randevuima Billa Clintona, Trumpove ludorije su infantilne, ali nipošto ne iznenađuju u zemlji koja se koristi ženskom vanjštinom za prodaju svega i svačega, od paste za zube do vijagre. Industrija nikada neće prihvatiti promjenu svojih navika, i stoga se feministkinje okomljuju na pojedine muškarce koji pokazuju neprimjerenu požudu. Nikad ne propuštajući takvu priliku, mediji su izvrnuli tu priču u krizu koja može postati fatalna za Republikansku partiju, možda bacajući u zaborav koji će kandidat najvjerojatnije namjerno dovesti do Trećeg svjetskog rata.

Partija Lincolna nije poznata samo po svom populističkom mahanju zastavama, već i po svojoj kreposti. Posljednjih godina se priređuju balovi čistoće, na kojima se djevojčica zaklinje da će ostati 'čista' sve do dana svog vjenčanja, simbolički se 'udajući' za Boga, i obećava svom ocu da će ostati djevicom sve dok ne postane supruga. Balovi nalikuju velikim svadbenim ceremonijama, u kojima dvanaestogodišnje djevojčice u svečano stiliziranim bijelim odorama plešu sa svojim očevima, koji daju obećanja da će 'štititi' kćerinu nevinost.

Republikanski se kandidati moraju promatrati iz te perspektive, a ipak za razliku od većine koje je Trump porazio, on je dobio veliku podršku iz dviju skupina: od religioznih glasača i od visokoškolsko obrazovanih. Ove potonje, unatoč njihovoj boljoj prosudbi, pridobio je obećanjima da će ublažiti njihove ekonomske probleme, stoga će ih vjerojatno zaprepastiti dokumentirani dokazi o njegovom manjku poštovanja prema ženskom rodu. Što se tiče onih drugih, pobornika za nošenje oružja, oni će se vjerojatno pobuniti ako Trump bude isključen iz izborne utrke.

Demokrati špekuliraju oko pitanja hoće li Trump potegnuti za nevjerstvima muža Hillary Clintona, koja su skoro dokrajčila njegovo predsjednikovanje, u znaku odmazde za napade na Trumpov karakter, a malo je onih koji bi ga osudili za iznošenje tih epizoda tijekom predsjedničkih debata. Ja sam još živjela u Parizu u vrijeme optužbi protiv Billa Clintona, i sjećam se kako se Europa smijala tome da se predsjedniku najmoćnije zemlje na svijetu sudi i da je prisiljen odgovarati na optužbe da je imao seks u Ovalnom uredu Bijele kuće. Njegovi 'Europski saveznici' su u velikoj mjeri bili ravnodušni prema opetovanim bombardiranjima Jugoslavije od strane NATO-a, ali su se u prolazima hihotali Clintonovim sićušnim nevaljalstvima.

To je bilo u vrijeme posljednjih dana Mitterrandova predsjedništva, kad je postojanje kćerke tinejdžerice sa dugogodišnjom ljubavnicom tek bila vijest za žutu štampu, pravo mjesto za političke nevaljalce u jednom društvu poznatom po svojoj mudrosti u pitanjima seksa. Način na koji je CNN tada susretljivo i do tančina izvještavao o ispitivanjima Clintona od strane članova obiju partija, pa zatim o formalnim postupcima za njegovu smjenu, bio je povod Francuzima da se smiju SAD-u.

Danas, porastom rastućeg američkog iskazivanja poštovanja prema žrtvama seksualnog uznemiravanja, ta posljednja preostala kategorija seksualnih zločina kojoj mediji pridaju važnost, izvlači se u pokušaju da se osigura Clintonova pobjeda. Nacionalni podržavatelji rešetaju pojedinačne članove obiju partija o tome što bi trebalo da se dogodi, dva tjedana prije sudbonosnog izbora, naizgled zaboravljajući da je Donald Trump u predizbornom razdoblju eliminirao šesnaest oponenata.

U međuvremenu Europljani više nemaju želudac za smijeh kakav su imali kad je Bill Clinton optuživan jer su sada zaokupljeni pokušajem pronalaženja rješenja kako živjeti sa nezaustavljivim prilivom muslimanskih imigranata. Pošto su napokon sustigli SAD, pa više ne smatraju nepoželjne seksualne pristupe kaznenim djelom, neće biti dovoljna uspostava novih agencija za zaštitu granica: nego kako spriječiti rastuću muslimansku populaciju od naglašavanja da je američka osuda Donalda Trumpa dokaz da su Muslimani u pravu što skrivaju svoje žene?

Deena Stryker, rođena je u Philadelphiji, ali je provela veći dio svojih adolescentnih i odraslih godina u Europi.

PREVOD Slobodan Drenovac

Izvor INFORMATION CLEARING HOUSE

Što se stavlja na kocku kod ovih izbora

piše Paul Craig Roberts

Presstitutke koje kontroliraju američke umove

(Opaska prevoditelja: Presstitute je kovanica koju je formulirao Gerald Celente a koju često upotrebljavaju nezavisni žurnalisti i pisci alternativnih medija u odnosu na novinare i glavešine mainstream medija koji iznose predrasude i predodređena stajališta u korist vladajućih i korporacija, te na taj način iznevjeravaju svoju temeljnu dužnost da nepristano prenose/iznose vijesti. Radi se o riječi koja je dobivena sastavljanjem dviju prepoznatljivih riječi: press (štampa, tisak) i prostitute (prostitucija, prostituka).

Upravo sam čuo da je na presstitutci NPR-a (National Public Radio) izjavljeno da će Texas, inače za Republikance tradicionalno ziheraška država, u ovim predsjedničkim izborima ići uz dlaku. Nikakvo čudo ako je ovaj izvještaj na britanskom financijskom blogu Zero Hedge točan. Očigledno, glasačka mašinerija već je u pogonu sa zadaćom krađe izbora za Killary.

Na temelju mog dugog iskustva u žurnalizmu, poznato mi je da američka javnost nije osobito pronicljiva. Bez obzira na to, teško mi je povjerovati da bi Amerikanci, čija su radna mjesta, karijere i životi u pitanju, a isto se odnosi i na njihovu djecu i unučad, mogli nasjesti na klopku elite koju Hillary predstavlja, zbilja mogli zaista za nju glasati. To mi je besmisleno. Kad bi to bilo tako, onda se pitam kako to da je Trump osvojio republikansku nominaciju unatoč ogorčenoj kampanji koju je presstitucija pokrenula protiv njega?

Čini se očigledno da većina Amerikanaca, koji strašno trpe pod jarmom onih 1% kojima Hillary posve pripada, neće glasati za ljude koji su im uništili živote i živote njihove djece i unučadi.

Nadalje, ako je u tako velikoj mjeri nemoguće da Trump bude izabran kao što nam tvrde presstitutke — i da će Hillary zasigurno osvojiti 93% prema najnovijem proglašenju presstitucije — tada bi ovi žestoki napadi na Trumpa počev od 24/7 bili besmisleni. Zar ne? Čemu svi ti konstantni, frenetični, pakosni napadi na osobu koja nema šanse?

Postoje izvješća da je jedna kompanija povezana sa Georgeom Sorosom koji sponzorira Hillary, snabdijeva 16 saveznih država sa glasačkim strojem, uključujući i države koje određuju ishode izbora. Ne znam da li su ta izvješća točna. Međutim, znam za fakat da su oligarhijski interesi koji vladaju Amerikom protiv toga da Trump bude izabran za predsjednika iz jednostavnog razloga jer nisu sigurni da li će ga moći kontrolirati.

Teško je povjerovati da će izvlašteni Amerikanci glasati za Hillary, predstavnicu onih koji su ih izvlastili, dok Trump tvrdi da će izvlaštene ponovo opunomoćiti. Hillary je ocrnila obične Amerikance od kojih, kaže ona, je svojim bogatstvom tako odvojena da čak ni ne zna tko su. Jasno, Hillary koja prima $675.000 od Goldman Sachsa da održi tri 20-minutna govora svakako da nije predstavnik naroda. Ona zastupa onaj 1% čija je politika isprala nade običnih Amerikanaca niz zahodsku školjku.

Ono što zbilja uznemiruje je pretenzija presstitudskog šljama kako je Trumpova bludna opčinjenost ženstvenom ljepotom postalo važnije negoli izgledi za nuklearni rat. Nijednom tijekom predizborne kampanje za predsjednika ni za vrijeme sadašnje predsjedničke kampanje nije spomenuta činjenica da je Rusija izložena svakodnevnim napadima propagande, da joj se prijeti metodikom vojnih izgradnji i to s pozicija uvjerenosti kako Rusija planira napad na Sjedinjene Države i njene europske vazale.

Jedna ugrožena Rusija, koja postaje nesigurna zbog neobjašnjivog neprijateljstva i Zapadne propagande, zapravo je opasnost koju proizvode neokonzervativne pristalice Hillary Clinton.

Donald Trump jedini je kandidat u predizbornim i generalnoj kampanji koji je rekao da ne vidi nikakvog smisla da ulazimo u konflikt sa Rusijom kad Putin nije ništa drugo pokazao osim želje da surađujemo na uzajamnu korist.

Za razliku od njega, Hillary proglašava triput izabranog predsjednika Rusije kao „novog Hitlera“ i prijeti Rusiji vojnim akcijama. Hillary otvoreno govori o potrebi promjene režima u Rusiji.

Zacijelo bi u slobodnim medijima, barem jedna osoba iz tiska i TV medija postavila to najvažnije od svih pitanja. Ali, gdje ste to mogli vidjeti?

Samo u mojim kolumnama i nekoliko drugih u alternativnim medijima.

Drugim riječima, predstoje nam izbori u kojima najvažnije pitanje ne igra nikakvu ulogu. A za kontinuitet svoje nadmoći, ipak smo navodno izuzetna, neophodna nacija, narodna demokracija pod zaštitom slobodne štampe.

U suočenju sa istinom, ovaj mitski opis Amerike samo je plašt za vladavinu oligarhije. A za nastavak svoje nadmoći oligarhija će riskirati život na zemlji.

Dr. Paul Craig Roberts bio je Pomoćnik ministra financija za ekonomsku politiku i pomoćni urednik časopisa Wall Street Journal. Radi i kao kolumnist za časopise Business Week, Scripps Howard News Service i Creators Syndicate.

PREVOD Slobodan Drenovac

Izvor INFORMATION CLEARING HOUSE

Foto: Donkey Hotey/Flickr

Preporučujemo