Tim Kaine i druge politike utemeljene na vjeri

Desetljećima su konzervativci koristili minhensku analogiju da naglase kako su liberali preblagi prema komunizmu. Sada tu istu analogiju koriste liberali da naglase da su ljevičari preblagi prema Trumpu.

Corey Robin , 29/07/2016






1.

Krist na štapu, to je nešto na što izborom Kaine-a za potpredsjednika nisam računao.

Problem nije u izboru kao takvom: on je to što jeste (vidi #2 dolje). Problem je u ejakulacijama radosti u klasi sveznalica i tviteraša, koji to sada žele nama prodati kao najmudriji izbor nekog sekundanta otkako je Mojsije nominirao Aarona.

I to ne zato što su sveznalice na platnom spisku Clintonove: daleko više bi ih poštovao da jesu.

Ali ne, oni ta sranja obavljaju besplatno. Iz ljubavi. Oduševljenja. I blaženstva.

2.

Ne spadam u ljude koji pridaju neku naročitu važnost odabiru potpredsjednika.

Mislim da to ovako ili onako ne kaže mnogo o samoj Clintonovoj. Njen red vožnje je taj kakav jeste, pa se on ne otkriva niti skriva tim njenim odabirom. Da li većina ljudi mijenjaju svoj glas na temelju predloženog su-kandidata? Teško je i zamisliti da to igra neku ulogu. Prema tome nisam ni ohrabren niti obeshrabren. Nisam ni iznenađen.

Ali — znali ste da to dolazi — zamislite samo kakva bi oporbena urlanja među pobornike Clintonove nastala da je ovaj odabir za potpredsjednika došao od Sandersa? I to ne samo onaj tip urlika koji traje nekoliko sati, od kasno u petak uvečer koji se do jutra polagano pretvara u klicanje. Ne, ovdje govorim o istinski bijesnim urlicima ogorčenja koji traju i traju.

Urlici protesta:

  • zato što, od pedeset-sedam demokratskih senatora, na popisu najliberalnijih, Kaine zauzima četrdeset-prvo mjesto, a to ga svrstava mnogo bliže konzervativnom dijelu spektra Maxa Baucusa među demokratima Senata;
  • zbog njegovih mutnih stavova o abortusu, u kojima je podržavao sve one restrikcije o pravu žena da same o pobačaju odlučuju;
  • zato što, usprkos navodnom protivljenju smrtnoj kazni, kao guverner, Kaine je poslao jedanaestoro ljudi u smrt . (Ovo me, uzgredno, podsjeća na Billa Clintona. Pa kad se radi o smrtnoj kazni, Kaine puši, ali ne uvlači; ili uvlači, ali ne puši.)

Umjesto toga, časte nas sa obiljem veselog čavrljanja o vremenu koji je Kaine proveo u Hondurasu, i o tome kako je u mladim danima bio borac protiv stambene diskriminacije. Sjećate li se kako su se smijali kadgod bi netko spomenuo da je Sanders svojevremeno bio uhićen kao učesnik Pokreta za ljudska prava? Sada, odjednom, mladost je itekako važna.

Kad sam prije neki dan govorio o amneziji klase sveznalica, imao sam na umu kako se nisu mogli sjećati što su prije četrdeset godina govorili Nixon ili Reagan. No sada je postalo očigledno da se ne mogu sjetiti ni što su i sami govorili. Prije tri mjeseca.

3.

Kad je riječ o Kaineu i abortusu, tu valja zabilježiti jednu zanimljivu povijesnu paralelu.

Po mom viđenju, Kaineovi mutni stavovi o pobačaju dok je bio guverner države Virginije bili su mnogo konzervativniji nego što su stavovi koje je zastupao kao senator iz Virginije. Kao katolik, Kaine je osobno bio protiv pobačaja. I na samom početku svoje karijere, zauzeo je neke dosta loše stavove.

Ali otkako je ušao u Senat, Kaine dobiva 100-postotni rejting od NARAL-a (Nacionalne lige za pravo na abortus) i ko-sponzorira organizaciju Planirano roditeljstvo podrškom zakona koji zabranjuje saveznim državama da stavljaju restrikcije na abortus ili traže od primjerice organizacije za zdravstvenu skrb Obamacare da uključi i bolji pristup kontracepciji. Da li je on odustao od svojih ranijih loših stavova — na primjer, potpori odioznog zakona o roditeljskom pristanku i jednako odvratnom zakonu o “informiranom pristanku” ili zabrani parcijalnog pobačaja — ne znam.

Vrebajući na njega iz pozadine, barem od 2008., kad ga je Obama uzimao u obzir kao svog mogućeg kandidata za potpredsjednika, otvarala se mogućnost i da mu se dodijeli ulaznica za sjedalo na nacionalnoj pozornici. Kako je dolazio sve bliže i bliže pozornici, tako je i po ovim pitanjima sve više i više „evoluirao“ (kako bi se reklo).

Što nas podsjeća ni na kog drugog toliko koliko na jednog drugog kandidata za potpredsjednika u prošlosti: Georgea H.W. Busha.

Godinama, u 1960-im i 1970-im Bush je bio pristaša legalizacije pobačaja, usko vezan za organizaciju Planirano roditeljstvo. Bio je toliko posvećen reproduktivnim pravima da je u Texasu dobio nadimak „Kuton“. A onda je 1980. on, kad se ukazala mogućnost stjecanja ulaznice za nacionalnu pozornicu, “evoluirao.” Udesno.

Nisam baš siguran što sve ovo znači, ali me zapanjuje ovakva podudarnost.

Na facebooku, direktor NARAL-a izjavljuje: “Vjerujem da je ona izabrala Kainea jer vjeruje u njega, a ja vjerujem u nju”. Kada to kažu Republikanci, mi to zovemo politikom utemeljenoj na vjeri. Demokratski skepticizam, to nije.

4.

Kadgod pospem ahistorijski komentar o Trumpu sa malo hladne vode, optužuju me da sam ravnodušan po pitanju hoće li pobijediti ili neće. Jedan komentator na ovom blogu čak me usporedio sa ljudima koji su zijevali kad se spominjao Hitler. Mislim da je to interesantno, na retoričkoj razini.

Desetljećima su konzervativci koristili minhensku analogiju da naglase kako su liberali preblagi prema komunizmu. Sada tu istu analogiju koriste liberali da naglase da su ljevičari preblagi prema Trumpu.

Čak i onda kada takvi ljevičari ispisuju cijele knjige da objasne ljudima da oni razumni, razboriti, odgovorni konzervativci, za koje misle da ih poznaju, zapravo su ultra-revanšistički krojači dominacije i nasilja.

5.

Na isti način, jedna druga fora koju često vidim među clintonovcima i njihovih pristaša u medijima je da smo mi na ljevici na neki način ravnodušni prema sudbini siromaha i obojenih koji će biti žrtve Trumpove politike.

A upravo te iste ljude prilično veseli perspektiva da se pošalju američke vojne snage u borbu protiv Putina ili već bilo koga drugoga s kojim sada trebamo imati volju sukobiti se oko NATO-a.

Sada i još neko vrijeme, sasvim je jasno da nitko od ovih ljudi, koji sebe napumpavaju do zapjenjenosti oko Trumpovih izjava, nikada neće morati latiti se puške i otići u borbu u tim ratovima. Taj scenarij već je odavno viđen, jel' tako? Imali smo i jednu riječ za to u vrijeme Bushove vladavine.

Ali pitam se, koji će to ljudi pohrliti uzeti pušku i krenuti u te ratove protiv Putina? Od kojih će ljudi ta “potpuno-dragovoljna“ armija disproporcionalno biti sastavljena ako ne od sirote, radničke klase i obojenih ljudi?

PREVOD Slobodan Drenovac

Izvor JACOBIN

Foto: DonkeyHotey/Flickr


Corey Robin autor je knjige Reakcionarni um: Konzervatizam od Edmunda Burkea do Sare Palin i urednik je portala Jacobin.

Preporučujemo