Cjelovita kurikularna reforma danas i sutra

Dolazimo do paradoksa: sve stranke zastupljene u Hrvatskom saboru (osim možda Živog zida) zastupaju kapitalizam i tržišno gospodarstvo. U takvom je sustavu jasno da postoji odgovornost, rokovi, ali da se svaki rad plaća (sretna je okolnost što većina tih stručnjaka nije uzela honorar).

Goran Đurđević, 21/07/2016






Naslovnice novina prepune su vijesti o obrazovanju i kurikularnoj reformi kao i o ostavci dr.sc. Borisa Jokića i njegovog užeg tima – Ekspertne radne skupine. Razlog su različiti - imenovanje tzv. nadpovjerenstva ili nadopuna Ekspertne radne skupine s još deset eminentnih stručnjaka, nedovoljna podrška resornog Ministarstva, nedostatak novca za provedbu reforme itd. Ideja mojeg teksta je analiza ovih razloga te davanja odgovora na dva temeljna, suštinska pitanja: a) treba li nam uopće reforma obrazovnog sustava, b) koje su posljedice bilo kojeg od mogućih odgovora na prethodno pitanje.

Prvo ću krenuti s analizom ovih razloga ostavke dr Jokića i njegovog užeg tima. Kako se svi sjećamo, sve je započelo s idejom saborskog Odbora za obrazovanje i znanost i zaključkom toga Odbora da se Ekspertne radna skupina nadopuni s „deset eminentnih stručnjaka“ prema riječima predsjednice Odbora prof.dr.sc. Gordane Rusak ili da se stvori tzv. nadpovjerenstvo od tih deset članova. Ovakva je odluka u najmanju ruku dvojbena. Dakle, prije svega, priča ne započinje niti ovisi o Jokiću i njegovoj radnoj skupini nego je sve započelo Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije koju je predvodio prof.dr.sc. Neven Budak te je napisan opsežan dokument kojeg je Hrvatski sabor prihvatio sa svim glasovima (odnosno konsenzusom svih stranaka). U tom se navodi Cjelovita kurikularna reforma te se spominje izbor voditelja iste skupine. Na javnom natječaju stigla je samo jedna prijava – Borisa Jokića koji je i izabran za voditelja, a poslije je Ekspertna radna skupina nadopunjena s još šest stručnjaka temeljem javnog poziva. Nakon toga su oformljene isto putem javnog natječaja skupine za pojedina područja i predmete. Dakle, ukupno je izabrano 436 stručnjaka iz svih dijelova obrazovnog sustava. Ovo je malo poduži uvod povijesti kurikularne reforme, ali to je važno za daljnje razumijevanje. Ideja saborskog Odbora kako sam već istaknuo čini se dvojbena. Prije svega, činjenica je da se Boris Jokić jedini prijavio na natječaj za voditelja. Dakle, postavlja se razumno pitanje: zašto se nitko drugi od stručnjaka nije prijavio na ovo odgovorno mjesto transparentnim putem (javnim pozivom)? Nadalje, nadopuna Ekspertne radne skupine usred procesa (ne zaboravimo da je tek završena stručna rasprava) s deset osoba (ne zaboravimo da trenutno Stručnu radnu skupinu čini sedam osoba) dovest će do: a) nadmoći novih osoba nad dosadašnjim članovima (10:7) što nikako nije dobro jer će to omogućiti donošenje odluka s kojim se ne mora složiti niti jedan član dosadašnje radne skupine, b) usporavanja procesa jer se novi ljudi trebaju detaljno upoznati s mehanizmom i načinom rada kao i sa svim dijelovima procesa, c) stvaranje nepovjerenja i nezadovoljstva dosadašnjih članova radne skupine koji se proširuju usred procesa što može implicirati njihovu nesposobnost, nemar ili nešto slično što ne odgovara istini. Također, niti jednom riječju nije spomenuto ime nekog od stručnjaka koji bi ušao u tu skupinu. Smatram jako važnim da se spomenu imena određenih kandidata jer je za neki posao (posebno za izradu novih nacionalnih kurikuluma, koordinaciju i provedbu istih) potrebno postojanje tima. To bi značilo da svi imaju isti cilj i da se mogu složiti oko određenih temeljnih stvari, metoda i pojmova kako bi skupina bila funkcionalna jer se često zaboravlja da je ovo radna skupina što znači da se očekuje određeni produkt koji može donijeti jasan i uigran tim, a ne vijeće svih skupina društva. Složit ćemo kad bismo stvarali strategiju naše institucije ili tvrtke da bismo odabrali nekog stručnjaka i omogućili mu da nesmetano radi na tom proizvodu. Složit ćemo se da su Ljubo Jurčić, Ivan Lovrinović, Drago Jakovčević, Borislav Škegro, Mato Crkvenac i Damir Nowotny izvrsni stručnjaci, no jednako tako, oni imaju različite stavove o pojedinim ekonomskim pitanjima, stoga je važno dati odgovornost jednom od tih stručnjaka i njegovom timu da naprave naš dokument, a onda ga poslije raspravom i recenzijama unaprijediti. Važna je funkcionalnost tima (bilo našeg fiktivnog za tvrtku ili radne skupine) te poštovanje rada tog tima i njegovih rezultata. Stoga je nejasna i nepotrebna ideja trenutne nadopune Ekspertne radne skupine ili stvaranje nadpovjerenstva.

Osim toga, spominjali su se recenzenti, čak i međunarodni recenzenti koji će dati svoje ocjene navedenih dokumenata. Svi ćemo se složiti da je uobičajeno imati recenzentski postupak, međutim, takav postupak dolazi na kraju rada, a ne usred rada. Jednako tako, potrebno je dokumente prevesti na strane jezike ukoliko želimo međunarodne recenzente. Taj proces ionako može započeti tek završetkom javne rasprave i predstavljanjem finalnih verzija 52 dokumenta koji bi onda trebali biti prevedeni na određene strane jezike (ne zaboravimo da je za ovaj proces važno vrijeme i financije). Nadam se da se pod međunarodnim recenzentima ne podrazumijeva spomenutih deset članova. Broj recenzenata trebao bi barem dvostruko biti veći od broja dokumenata.

Često se isticala nedovoljna podrška resornog ministarstva kao dodatan problem. Mišljenja sam da je uistinu podrška bila premala. Naime, dojam je kako da su obrnute uloge, odnosno kao da Stručna radna skupina treba stalno zahtijevati (da ne kažem moliti ili organizirati presice radi odnosa s ministarstvom) nešto od ministarstva kao da je ministarstvo izvršitelj, a Stručna radna skupina naručitelj radova. Upravo suprotno! Resorno je ministarstvo, zajedno s Hrvatskim saborom i Vladom RH prihvatilo već gore spomenutu Strategiju iz koje proizlazi Cjelovita kurikularna reforma. Dakle, ministarstvo bi trebalo biti naručitelj što znači jasno stati iza izvršitelja posla te omogućiti maksimalnu logističku podršku (uredi i infrastruktura, administracija itd.) kako bi se proces kurikularne reforme napravio što prije i što bolje. Zbog nedostatka takve podrške, došlo je do određenih kašnjenja i mislim da ministar nije u pravu kada kao krivca nameće isključivo Ekspertnu radnu skupinu.

Za kraj, ostaju financije. Prije svega, nevjerojatno je da se licitira financijama te da se nije unaprijed napravio financijski kostur za ovu reformu. Još je više nejasno i upadljivo da su određene osobe (ne znam tko i zašto) propustile dostaviti dokumentaciju u Bruxelles radi 50-ak milijuna eura za provedbu ove reforme. Smatram da bi ministar prof.dr.sc. Predrag Šustar trebao saznati tko je odgovoran za ovaj propust i zašto je odgovoran. Osim toga, kurikularna je reforma započela davno i već je nekoliko proračuna doneseno. Profesor Neven Budak naglasio je da reforma uopće nije planirana u proračunu. Kako je moguć propust da se ne osiguraju sredstva niti za rad tih ljudi (poznato je da su se mnogi članovi odrekli svojih honorara pa su potrebna sredstva isključivo za putne i materijalne troškove) niti za eksperimentalne škole, a vjerujem da nema sredstava niti za modernizaciju koja je obuhvaćena ovom reformom. Dolazimo do paradoksa: sve stranke zastupljene u Hrvatskom saboru (osim možda Živog zida) zastupaju kapitalizam i tržišno gospodarstvo. U takvom je sustavu jasno da postoji odgovornost, rokovi, ali da se svaki rad plaća (sretna je okolnost što većina tih stručnjaka nije uzela honorar). Dakle, kako napraviti opsežan poduhvat kao što je cjelovita kurikularna reforma u vrijeme kapitalističkog i tržišnog uređenja bez sredstava? U kapitalističkom sustavu to je nemoguće.

Na početku smo postavili dva temeljna pitanja o potrebi reforme sustava obrazovanja i posljedicama. Naime, obrazovanje je izrazito dinamično i dugotrajno. To znači da odluke koje donesemo sada, dolaze na vidjelo kroz nekoliko godina i generacija. Iz različitih se krugova čuje nezadovoljstvo postojećim sustavom obrazovanja (poslodavci, roditelji, učitelji, djelatnici škole, učenici itd.), iako nisam apologet postojećeg sustava ne smatram da je on najlošiji, ali daleko je od toga da je najbolji. Živimo u 21. stoljeću u svijetu u kojemu izrazito brze promjene te zanimanja koja su danas najtraženija nisu postojala prije 10-ak godina. Tom logikom za deset će godina biti u žiži neka nova zanimanja koja danas ne postoje. Zato je potrebno osposobiti učenika za takav svijet brzih promjena, čestih novosti i adaptacije u novim okolnostima, a to se može jedino razvojem znanja i vještina na konceptualnom nivou (znači prepoznavanje određenih elemenata u novim okolnostima, analiza situacija, kritičko mišljenje itd.). Zato nam je kurikularna reforma nužna. Ukoliko ne reformiramo naš sustav, razlika između nas i razvijenih zemalja postojat će sve veća, jer se jedino znanjem, inovacijama i pameću možemo nametnuti u svijetu. Zato moja podrška Ekspertnoj radnoj skupini da dovrši započeto. Nakon toga svi trebamo pomoći da reforma obrazovnog sustava uspije kako bi Hrvatska što prije ušla u 21. stoljeće.

Foto: Clarkibsy/Flickr

Preporučujemo